Kominukacija sa drugim ljudima je vještina koju treba znati i koristiti. Naime neki ljudi su promišljeni i zli i koriste svakoga koga mogu a u nastavku saznajte kako da to izbjegnete.
Kada se suočavamo sa životnim izborima, često se oslanjamo na svoju intuiciju, to tihi, ali snažni glas koji nas vodi kroz odluke, bilo da su one velike ili male. Iako ponekad nije lako osloniti se samo na instinkt, mnogi od nas podsvjesno se okreću toj unutrašnjoj vodičici kada donose odluke u vezi sa međuljudskim odnosima.
Međutim, u želji da zadovoljimo druge, da bismo bili voljeni ili prihvaćeni, često zaboravljamo na vlastite potrebe i granice. Postoji ogromna razlika između biti ljubazan i brižan, i stalno ugađati i potiskivati vlastite želje kako bismo udovoljili drugima. Ovaj tekst bavi se prepoznavanjem tih obrazaca i načinima na koje možemo postaviti granice i obnoviti svoju unutrašnju ravnotežu, čime jačamo samopouzdanje koje nije zasnovano na tuđem mišljenju.
Za početak, postavljanje granica ključni je element svakog zdravog odnosa. Bez jasnih granica, naš emocionalni prostor postaje neprepoznatljiv, a naša energija iscrpljena. Mnogi ljudi, posebno oni koji su skloni ugađanju, često se osjećaju nelagodno kad treba reći „ne“ ili postaviti neki oblik granice, jer strahuju da će time povrijediti osjećaje drugih. Ipak, granice su neophodne kako bismo sačuvali svoje vrijeme, energiju i zdravlje. Postavljanjem granica, učimo druge da smo tu za njih, ali i da imamo svoje osobne potrebe koje zaslužuju jednaku pažnju. Ponekad je dovoljna jednostavna rečenica poput: „Trenutno nisam u mogućnosti to da učinim, možemo li se dogovoriti za drugi put?“ Takve rečenice nisu samo znak poštovanja prema sebi, već i prema drugima.
- Još jedan važan aspekt je sposobnost prepoznavanja suptilnih oblika manipulacije i nesvjesnog uticaja. Manipulacija se ne mora uvek manifestovati u otvorenom obliku. Ponekad se skriva u blagim komentarima, podrazumevanju ili čak u osjetljivim manipulacijama koje mogu izgledati nevino. Na primjer, kada osoba stalno dramatizuje ili se žali kako ništa nije dobro, i vi se osjećate odgovornima za njihovo nezadovoljstvo, to je znak da dolazi do emocionalne manipulacije.
Iako su takvi znakovi ponekad teško uočljivi, prepoznavanje tih suptilnih pritisaka može nam pomoći da zadržimo emocionalnu autonomiju. Najvažnija stvar koju moramo naučiti je da ne preuzimamo odgovornost za tuđe osjećaje. Samo zato što neko ima negativne emocije prema nama, ne znači da smo mi uzrok tih osjećaja.
Jedan od ključnih alata za postavljanje granica i izgradnju emocionalne stabilnosti je asertivnost. Asertivnost nije isto što i agresivnost. Asertivna komunikacija podrazumijeva jasno izražavanje svojih potreba, želja i osjećanja, ali bez napada na druge. Osobe koje često ugađaju drugima mogu osjećati strah od konfrontacije i misle da će se ako budu asertivni izgledati kao nepristojni. Međutim, asertivnost ne znači biti grubi ili nemili, već znači biti iskren i poštovati vlastite granice, ali i tuđe. Ako vas neko traži nešto što vam nije moguće ispuniti, ili to jednostavno ne želite da uradite, od vas se očekuje da to izgovorite jasno i ljubazno. Asertivnost također omogućava osobi da izrazi svoje osjećaje, misli i potrebe na način koji stvara ravnotežu u komunikaciji, što je ključno za dugoročne i zdrave odnose.
Rad na unutrašnjoj stabilnosti i samopouzdanju je nužan korak za svakog onog ko se osjeća iscrpljen zbog stalnog ugađanja. Kada se previše oslanjamo na vanjsku potvrdu od drugih, gubimo kontakt sa sobom i svojim potrebama. Ljudi koji stalno žele biti voljeni ili prihvaćeni od drugih često imaju duboko ukorijenjeni strah od odbacivanja, što ih čini ranjivima i sklonima prekomjernom ugađanju. Ključ za izgradnju unutrašnje stabilnosti je razviti zdravu sliku o sebi i svojoj vrijednosti, bez potrebe za stalnim dokazivanjem. To može početi malim koracima, poput postavljanja realnih ciljeva i uživanja u jednostavnim radostima. Kroz ovo, počinjemo vjerovati u sebe i u svoje sposobnosti, te prestajemo gledati vanjski svijet kao mjerilo naše unutrašnje vrijednosti.
Ujedno, važno je shvatiti da nije naš zadatak popravljati tuđe emocije. Svaka osoba ima pravo na vlastite osjećaje, ali to ne znači da bismo ih trebali preuzeti na sebe. Ako netko nije zadovoljan s nečim što ste učinili, to nije nužno odraz vaših grešaka. Pokušaj izbjegavanja sukoba ili preuzimanje odgovornosti za tuđe emocionalne reakcije vodi samo ka iscrpljenosti i neispunjenju vlastitih potreba. Razumijevanje vlastite emocionalne odgovornosti je ključ za emocionalnu ravnotežu. Kada prestanemo pokušavati popraviti svačije raspoloženje, otvaramo prostor za mir i samospoznaju, a time i za zdrave odnose.
Kako bismo se oslobodili potrebe da stalno ugađamo, potrebno je prihvatiti sebe i svoje osjećaje. Razumijevanje da nismo odgovorni za emocije drugih i da zaslužujemo poštovanje u svakom trenutku je prvi korak prema životu u ravnoteži, samopouzdanju i sreći.
