Naša današnja priča pokazuje kako se dobro uvijek dobrim vraća kad tad. Jedan stariji čovjek koji je radio na pijaci je svaki dan davao hranu siromašnom studentu.
Deda Sreten bio je poznat na Zelenoj pijaci, gdje je svako jutro izlagao plodove svog vrta. Bez obzira na starost i hladnoću koju je osjećao, uvijek je bio tu, sa osmijehom na licu i prijatnim riječima za svakog kupca. Njegova kuća bila je skromna, a bogatstvo koje je imao svodilo se na plodove koje je sam posadio i ubrao. Njegova najveća bogatstva bila su ljubav prema obitelji i jednostavan život koji je vodio, daleko od briga koje mu nisu trebale.
Jednog dana, na tržnici je primijetio mladića koji je svako jutro prolazio pored njegove tezge. Bio je to Damir, mladi student medicine, koji je uvijek izgledao iscrpljeno, bez dovoljno novca za sebe, a često i gladan. Sreten je, poput mnogih drugih, primijetio to, ali nije znao kako da mu pomogne. Ipak, svaki put kad bi Damir prošao, Sreten bi mu, tiho, nudio komadić pite ili sendvič koji je uvijek imao pri ruci. Damir bi oklijevao, ali nikad nije odbio. Ta mala gesta postala je svakodnevna rutina. Sreten je osjećao da, iako malo, čini nešto dobro, a Damir mu je, svaki put, zahvalio osmijehom.
Jednog hladnog novembarskog dana, Sreten je odlučio napraviti nešto više. Pozvao je Damira da sjedne za stol i uzme nešto za jesti. Damir je, kao i obično, oklijevao, no Sreten je insistirao. Reče mu da pita neće trajati, a i previše je velika za njega. Damir, slab i iscrpljen, prihvatio je poziv. Tada je počelo njihovo prijateljstvo, koje je bilo ispunjeno povremenim obrocima, smijehom i tišinom koju su dijelili.
- Prošle su godine, Damir je diplomirao i postao liječnik, ali nikada nije zaboravio Sretenovu dobrotu. Iako je postao uspješan, sjećanje na tog starog čovjeka nikada ga nije napustilo. Jednog dana, s diplomom u ruci, odlučio je posjetiti Sretena i zahvaliti mu se za sve ono što je učinio za njega. No, nije ni slutio da će njihov put opet ukrstiti na način koji nitko od njih nije mogao predvidjeti.
Sreten se povukao, zbog godina i zdravstvenih problema, u bolnicu. Zdravlje mu je bilo narušeno, a liječnici nisu imali mnogo nade. Njegovo srce bilo je slabo, a on je mirno čekao kraj. A onda je jednog dana na njegovoj viziti bio novi liječnik. Bio je to mladi kirurg, poznat po svojim uspjesima i sposobnostima. Pregledao je Sretenov karton i zatim je, iznenađen, pogledao starca. Bio je to Damir.
Damir je prepoznao Sretena, svog starog prijatelja, koji je, sada kao pacijent, bio pred njim. Osjećao je duboku odgovornost prema njemu, jer nije samo bio njegov liječnik, već je i puno više od toga. Sjetio se svega što mu je Sreten učinio, pomoći koju mu je pružio kad je bio najpotrebniji. Iako je Damir već postigao uspjeh u svom životu, znao je da mora pomoći starcu koji mu je nekada pomogao.
Operacija je bila teška, ali Damir nije dopustio da Sretenov život završi. Radio je neumorno, čak i kad su mu ruke bile umorne i bolne. Bilo je to devet sati napornog rada, ali Damir nije pomislio na umor, jer je znao da je Sretenov život u njegovim rukama. Iako nije bilo lako, njegova veza sa Sretenom bila je mnogo dublja od bilo kojeg medicinskog postupka.
Sreten se oporavio, iako nije bilo lako. Damir je bio uz njega, prateći svaki njegov korak, brinući se za njega kao što je Sreten brinuo za njega kad je bio mlađi. Iako je Sreten sada bio stariji i slabiji, nije bio sam. Damir je nastavio biti uz njega, iako je i sam imao mnogo obveza.
Jednog dana, Sreten je shvatio nešto jako važno — da prava obitelj nije samo ona koja dijeli krv, već ona koja se brine i koja pruža ljubav i pomoć. Sreten je bio zahvalan, ne samo za liječničku pomoć, već i za ljubaznost i pažnju koju je primio od Damira, osobe koju je smatrao više od prijatelja, više od sina.
U tom trenutku, Sreten je znao da u životu najvredniji nije novac, uspjeh ili društveni status. Najvažnija stvar je ljubav i pažnja koju pružamo onima koji su uz nas, kada je to najpotrebnije. I iako je Sreten bio star, siromašan i bolestan, osjetio je da je najvažniji dar koji je mogao imati — ljubav koja ne traži ništa zauzvrat.
