U današnje vrijeme djeca puno vremena provode pred ekranima bilo televizora ili mobitela i jako malo se kreću a puni su energije. To je i jedna od razloga zašto teško zaspu.
Roditelji često ne prepoznaju važnost fizičkog kretanja za razvoj djece, pa iako mnogi smatraju da je njihovo dijete samo razmaženo ili previše energično, pravi uzrok može biti mnogo jednostavniji: manjak prirodnog kretanja kroz dan. Stručnjaci za dječiji razvoj već godinama naglašavaju koliko je važno omogućiti djeci da se kreću, igraju i istražuju svijet oko sebe.
Dr Ranko Rajović, poznati stručnjak na ovom polju, već dugo upozorava na to kako moderni način života često odvaja djecu od aktivnosti koje su im nužne za razvoj, a koje su potrebne ne samo za fizičko zdravlje, nego i za emocionalnu stabilnost i intelektualni razvoj.
Mnogi roditelji, u želji da zaštite svoju djecu, često pretjeruju u brizi, ne dopuštajući im da se slobodno kreću ili igraju. Moguće je da iz straha da se dijete ne povrijedi ili uprlja, ograničavaju slobodu kretanja. Iako to dolazi iz ljubavi i želje za zaštitom, upravo su te aktivnosti najvažniji dio života djeteta. Kroz igru i kretanje djeca ne samo da troše energiju, nego razvijaju mozak. Puzeći, trčeći, skačući, penjući se – svaka od ovih aktivnosti doprinosi razvoju pažnje, koordinacije i koncentracije, a još važnije, pomaže djeci da shvate kako funkcioniše njihov vlastiti organizam i kako se snalaziti u prostoru oko njih.
- Dok mnogi roditelji jedva čekaju da njihovo dijete počne hodati, često zanemaruju važnost faze puzanja. Puzanje nije samo trenutak prije nego dijete nauči hodati – ono je ključno za razvoj koordinacije između ruku i nogu, jačanje mišića cijelog tijela i poboljšanje orijentacije u prostoru. Kroz puzanje, djeca stječu osjećaj za ravnotežu i smanjuju rizik od nesigurnosti u hodanju. Ignoriranjem tih faza i prebrzim poticanjem da dijete prohoda može imati dugoročne negativne posljedice na njegov fizički i emocionalni razvoj.
Također, prečesto roditelji griješe kada dijete koje trči, skače ili ne može dugo sjediti dožive kao neposlušno. U stvarnosti, to je samo dijete koje pokušava zadovoljiti svoju prirodnu potrebu za kretanjem. Nisu svi problemi s ponašanjem posljedica lošeg odgoja – često su to jednostavno fiziološke potrebe za pokretom koje nisu zadovoljene.
Djeca koja ne provode dovoljno vremena na otvorenom ili u igri sa vršnjacima mogu postati nemirna, imaju problema sa spavanjem ili koncentracijom. A sve to ne znači da su “loša” ili “razmažena”, već samo da im nije omogućeno da kroz fizičke aktivnosti zadovolje prirodnu potrebu koju imaju.
Suvremeni način života, u kojem djeca provode mnogo vremena pred ekranima, često smanjuje njihov nivo fizičke aktivnosti. Iako djeca možda djeluju umorno nakon što su gledala televiziju ili igrala igre na računaru, njihovo tijelo zapravo nije prošlo kroz fizički proces opterećenja i oporavka. Bez dovoljnog kretanja, tijelo ne izbacuje nagomilane napetosti, što može dovesti do nesanice i frustracija. Djeca koja su aktivna, trčeći vani, igrajući se i istražujući prostor oko sebe, prirodno su sklonija mirnijem snu jer su prošla kroz zdrav ritam aktivnosti i odmora.
Stručnjaci također naglašavaju važnost stvaranja prostora za igru i kretanje koji nije strogo organiziran. Djeca ne moraju biti stalno pod nadzorom niti angažirana u “pametnim” aktivnostima. Dovoljno je da trče, voze bicikl, igraju se s loptom, penju se, skakuću i šetaju. Kroz te jednostavne, ali značajne aktivnosti, djeca razvijaju socijalne vještine, uče o vlastitoj izdržljivosti, upornosti, sposobnosti za donošenje odluka i boljoj procjeni prostora. I dok roditeljstvo danas sve više uključuje visoke standarde i zahtjeve, ipak je najvažniji element roditeljske skrbi pružiti djeci slobodu da rastu kroz igru, pokret i istraživanje.
Iako nije lako održati ravnotežu između odgovornosti i slobode, ključno je da roditelji omogućuju svojim mališanima da uživaju u fizičkoj aktivnosti jer to doprinosi njihovom zdravlju, sreći i razvojnoj ravnoteži. Osim što tijelo treba pokret, i duša djece također traži slobodu, igru i istraživanje. Kroz to, djeca uče kako se nositi sa životom, kako savladati prepreke i razviti se u samosvjesne, zdrave i emocionalno stabilne osobe.
