Roditelji novih generacija uče od starijih generacija i nekada unaprijede odgoj, a nekada ponove greške svojih roditelja. Danas otkrivamo šta neuropsihologija kaže o tome.
Roditeljstvo je jedno od najtežih i najzahtjevnijih iskustava u životu, a mnogi roditelji, često nesvjesno, prave greške u odgoju svoje djece. Iako živimo u modernom društvu, i dalje postoje duboko ukorijenjena uvjerenja i stavovi o tome kako treba odgajati dječake i djevojčice. Nažalost, i dalje mnogi roditelji smatraju da dječaci moraju biti strogi prema sebi, da ne smiju pokazivati emocije i da od malih nogu trebaju učiti kako biti jaki. Rečenice poput “Dječaci ne plaču” ili “Moraš biti muškarac” i dalje su prisutne u mnogim obiteljima, prenoseći se s generacije na generaciju kao dio tradicionalnog odgoja.
- Međutim, istraživanja iz psihologije i neuropsihologije upozoravaju da ovakav pristup može imati ozbiljne posljedice po emocionalni razvoj dječaka. Dječacima nije potrebno manje ljubavi i pažnje nego djevojčicama – naprotiv, u određenim fazama razvoja trebaju čak i više nježnosti, podrške i razumijevanja.
Neuropsiholog Alan Šor bavio se razvojem mozga kod djece i otkrio da se desna hemisfera, koja je zadužena za emocije, socijalne odnose i kontrolu stresa, kod dječaka razvija sporije nego kod djevojčica. Zbog toga dječaci u ranom djetinjstvu često teže podnose stresne situacije i osjetljiviji su na promjene u okolini, glasne zvukove ili izostanak bliskosti s roditeljima. To ne znači da su dječaci slabiji, već da im treba drugačija emocionalna podrška.
Strogi odgoj, kažnjavanje bez razgovora i uskraćivanje emocija mogu negativno utjecati na razvoj samopouzdanja i emocionalne stabilnosti. Dijete koje odrasta uz stalan pritisak da mora biti čvrsto nauči potiskivati svoja osjećanja, što se kasnije može manifestirati kroz anksioznost, nesigurnost, probleme u komunikaciji ili agresivno ponašanje. Važno je razumjeti da emocionalna povezanost s roditeljima ima ključnu ulogu u zdravom razvoju. Toplina, pažnja i osjećaj sigurnosti pomažu djetetu da razvije povjerenje prema svijetu, a kod dječaka je emocionalna povezanost s majkom i ocem iznimno važna.
- Kada roditelji reagiraju smireno, pokazuju razumijevanje i pružaju podršku, dijete lakše razvija samokontrolu i osjećaj sigurnosti. Nasuprot tome, stalna kritika, vikanje ili ignoriranje emocija izazivaju osjećaj odbačenosti i straha. Mnogi roditelji vjeruju da će dijete postati razmaženo ako mu pokazuju previše nježnosti, no stručnjaci ističu da ljubav i pažnja ne kvare dijete. Dapače, dijete koje odrasta uz dovoljno podrške postaje stabilnija, sigurnija i emocionalno zrelija osoba.
Plač je prirodan način izražavanja emocija, ali problem nastaje kada se dječacima od malena govori da ne smiju plakati jer je to slabost. Takve poruke dovode do toga da dijete uči skrivati emocije umjesto da ih zdravo izražava. Kasnije to otežava komunikaciju i stvaranje kvalitetnih odnosa. Umjesto rečenice “Prestani plakati”, korisnije je reći: “Razumijem da si tužan” ili “Hajde da porazgovaramo o tome što te muči”.
Prva godina života je posebno važna za razvoj mozga i emocionalne stabilnosti, a stručnjaci savjetuju da bebe ne bi smjele biti dugo odvojene od majke odmah nakon rođenja, jer takvo razdvajanje izaziva visok stres, osobito kod dječaka.
Dugotrajni stres povećava razinu kortizola, što može negativno utjecati na razvoj mozga. Zato je preporučeno što više bliskosti u prvim mjesecima života. Dodir, zagrljaji, maženje i smiren glas roditelja pomažu djetetu da se osjeća sigurno i voljeno. Roditeljima se savjetuje da provode dovoljno vremena s djetetom, izbjegavaju pretjeranu strogoću i vikanje te podstiču dječake da slobodno izražavaju emocije bez straha od osude. Zagrljaji, pohvale i podrška imaju velik utjecaj na razvoj samopouzdanja.
Suvremena istraživanja potvrđuju da snaga djeteta ne dolazi iz potiskivanja emocija, već iz osjećaja sigurnosti, ljubavi i podrške koju dijete dobiva tijekom odrastanja. Stoga je bitno da roditelji stvaraju okruženje koje omogućava djetetu da se razvija emocionalno i psihološki, a to uključuje i razvijanje sposobnosti za iskreno i otvoreno izražavanje svojih osjećaja. Na taj način dijete uči kako se nositi sa stresom, tjeskobom i drugim emocijama, a to će mu pomoći i u njegovim budućim odnosima i životu uopće.
