U našoj današnjoj priči jedna sin je želio da njegov otac proda zemlju koju je imao bogatom investitoru a onda mu je starac održao životnu lekciju koju će dugo pamtiti.
Djed Života sjedio je na tremu svoje kuće, na niskoj drvenoj stolici koju je sam napravio prije četrdeset godina. Gulio je jabuku i promatrao crni glomazni džip sa zatamnjenim staklima kako se polako penje uzbrdo, podižući oblak prašine. Znao je tko dolazi. Njegov sin Dragan već mu je mjesecima govorio o investitoru. Iz džipa je prvo izašao Dragan u tijesnom odijelu i skupim cipelama neprikladnima za zemlju, a zatim čovjek u kaputu s aktovkom i sunčanim naočalama – investitor Kostić.
- Dragan je glumio veselost, poljubio oca u ruku, ali Života je osjetio znoj na njegovu dlanu. Investitor je sjeo, ali nije uzeo rakiju. Odmah je počeo govoriti o kvadraturi, parcelizaciji i eko-odmaralištu. Nudio je sto tisuća eura u kešu za Životinu zemlju – gdje mu je štala trebao je biti bazen, a na mjestu voćnjaka apartmani.
Dragan je poskočio od uzbuđenja, govoreći o stanovima u Beogradu i grijanju na dugme. Života je šutio. Gledao je svoje ispucale ruke, crne od oraha koje je jučer brao, a zatim sina – vidio je u njegovim očima pohlepu, ali i muku jer se Dragan zadužio i pritisnule su ga banke.
Života je uzeo zlatnu olovku, okretao je u prstima, ali nije potpisao. Ustao je i rekao da prije svega želi prošetati do stare kruške na dnu imanja. Dragan je uzvratio očima, ali Života je bio odlučan. Stigli su do stabla čvornovatog i nakrivljenog od vjetrova. Života je stavio dlan na koru, nježno, kao da miluje unuka. Rekao je sinu da je njegov djed posadio tu krušku na dan kad se on rodio, prije sedamdeset i pet godina. Pod tim su se drvetom on i njegova pokojna žena prvi put poljubili. Pod njim je Dragan napravio prve korake, na njegovoj grani visjela mu je ljuljačka, a majka ga je čuvala dok je trčao za pilićima.
Investitor je nervozno gazio po blatu, ali Života se okrenuo prema njemu uspravan poput spomenika. Rekao mu je da on tu vidi plac i profit, a on vidi znoj svoga oca, sreću svoje žene i djetinjstvo svoga sina. Rekao je da ako uzme novac, potrošit će ga, pare dođu i odu, ali ako proda zemlju – prodat će obraz, djeda, majku i vlastitog sina. Dragan je stajao nepomično. Vjetar je zašuštao krošnjom, a pred njegovim se očima stvorila slika majke koja mu briše musavo lice baš pod tim drvetom. Osjetio je vruć, nepodnošljiv stid. Shvatio je da je zbog dugova i želje za lakim životom bio spreman isčupati vlastiti korijen.
Investitor je pružio ugovor i olovku Draganu, tražeći da urazumi oca. Dragan je uzeo papir, pogledao cifru od sto tisuća eura, zatim oca koji je stajao ponosno, spreman izgubiti sve samo ne izgubiti sebe. Polako je uhvatio ugovor s obje ruke i potrgao ga na pola, pa još na pola. Bacio je komadiće u travu pod staru krušku i rekao investitoru da je njegov otac u pravu – ovo parče zemlje nema cijenu i nije na prodaju ni za milijun.
Investitor je pocrvenio, okrenuo se i otišao prema džipu. Dragan je prišao ocu, zagrlio ga i zaplakao na njegovu ramenu. Tražio je oprost jer je zaboravio tko je. Života ga je potapšao po leđima svojom grubom rukom i rekao mu da nije zaboravio, samo je malo zalutao. Zatim su zajedno krenuli kući, jer ih je čekala ohlađena rakija na stolu.
