Mnogi od nas se suočavaju sa neugodnim tjelesnim mirisima, naročito u ova doba kad klimatske promjene dovode do katastrofalno visokih temperatura. Danas vam otkrivamo savjete da to regulišete.
Znojenje je potpuno organski proces koji uključuje izbacivanje viška tekućine i toksina iz tijela. Znoj obično ima jak miris, a evo kako ga riješiti. Pokušavamo razumjeti uzrok neugodnog tjelesnog mirisa, problema koji mnogi ljudi imaju, ali ga često ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Ovaj miris nije isključivo uzrokovan znojenjem, već je rezultat složenog procesa koji uključuje bakterije povezane s kožom i njihovu interakciju sa znojem.
Opis sugerira da se miris može promijeniti i poprimiti oblik slatkog, kiselog ili čak mirisa nalik luku. Znoj nema specifičan miris. Vlaga koju izlučuju naše znojne žlijezde naziva se ekrina vlaga i u biti je bez mirisa. Međutim, kada je izravno povezan s bakterijama koje su prirodno prisutne na našoj koži, oslobađa se specifičan miris.

Količina znoja nije nužno povezana s tjelesnim mirisom – netko tko se ne znoji puno i dalje ima neugodan tjelesni miris i obrnuto. To je uzrokovano velikim brojem bakterija koje su uobičajene u vlažnim okruženjima, a kada se kombiniraju sa znojem, proizvode neugodan miris. Znojenje je fiziološki proces koji uključuje izbacivanje tekućine iz znojnih žlijezda u tijelu. Te se žlijezde dijele u dvije klase: apokrine i ekrine.
- Znoj iz apokrinih žlijezda, koje se nalaze u određenim dijelovima tijela, može dovesti do neugodnih mirisa, posebno kada je u kontaktu s bakterijama na koži. Ove žlijezde postaju aktivne tek nakon puberteta, zbog čega djeca mlađa od 10 godina nemaju tjelesni miris.
Apokrine žlijezde proizvode vlagu u situacijama koje uključuju stres ili visoke temperature, iako vlaga nema miris. U kombinaciji s bakterijama može proizvesti snažne, razgradive mirise, poput mirisa luka. Apokrine žlijezde nalaze se u nekoliko specifičnih dijelova tijela: pazuhu, genitalnom području, području oko pupka, areoli koja se nalazi u blizini bradavica i vanjskim dijelovima usana.
Ova područja su osjetljivija na miris jer znoj iz apokrinih žlijezda sadrži molekule koje bakterije lako disociraju, što rezultira neugodnim mirisom. Zanimljivo je da nekoliko čimbenika može utjecati na način na koji naša tijela percipiraju mirise, uključujući hidrataciju, stres, hormonalne promjene i prehranu.
Dehidracija, na primjer, može dovesti do tjelesnog mirisa jer tijelo oslobađa kemijske toksine koji proizvode neželjene mirise. Također, stres ima značajan utjecaj na tjelesni miris, jer znoj koji nastaje kao posljedica stresa ima jači miris, što je povezano s apokrinim žlijezdama koje proizvode ugodniji miris tijekom tih situacija.

- Hormonalne promjene, bilo tijekom puberteta, menstrualnog ciklusa ili menopauze, mogu uzrokovati da apokrine žlijezde postanu aktivnije, što može dovesti do jačeg tjelesnog mirisa.
Osim toga, aktivne osobe, poput sportaša, koji imaju veći stupanj znojenja, mogu shvatiti da je njihov tjelesni miris jači. Medicinska stanja, poput hiperhidroze, mogu dodatno pogoršati situaciju, uzrokujući pojačan osjet mirisa. Hrana koju konzumiramo također može imati značajan utjecaj na tjelesni miris. Hrana bogata sumporom, poput češnjaka i luka, kao i začini poput curryja i kumina, mogu uzrokovati promjene u tjelesnom mirisu.
Ove namirnice oslobađaju kiseline koje se zatim izlučuju znojem, što pojačava specifičan miris. Osim toga, crveno meso i alkohol mogu promijeniti miris tijela. Alkohol se metabolizira u octenu kiselinu, koja se zatim izlučuje putem kože i stoga je odgovorna za neugodan miris. Povremeno, nepažnja može dovesti do gorih situacija.
Na primjer, prekomjerna izloženost antibakterijskim sapunima može negativno utjecati na prirodni sastav mikroorganizama u koži, što može dovesti do neugodnog mirisa. Osim toga, pretjerana upotreba dezodoransa može negativno utjecati na mikroorganizme u koži i dovesti do istih učinaka.
- Dostupno je nekoliko učinkovitih metoda za uklanjanje neugodnog mirisa tijela. Prvo, redovito kupanje je ključno, što uključuje upotrebu gela za čišćenje koji temeljito čisti pazuhe i smanjuje broj bakterija.
Osim toga, ključno je da je koža potpuno suha prije nanošenja dezodoransa ili antiperspiranta, jer vlaga potiče rast bakterija. Dezodoranse treba nanositi na suhu, čistu kožu, a najuspješniji su kada se koriste dva puta dnevno kako bi se postigao najveći stupanj zaštite. Osim toga, održavanje odgovarajuće hidratacije ključno je jer voda pomaže u uklanjanju toksina koji uzrokuju neugodne mirise.

Osim toga, nošenje odjeće izrađene od materijala koji omogućuju koži da diše, poput pamuka, može pomoći u smanjenju količine znoja i time smanjiti neugodne mirise. U prehrani, povećanje količine lisnatog bilja i vlakana može doprinijeti regulaciji prirodnog mirisa tijela.
- Tjelesni miris se često zanemaruje, ali može poslužiti kao znak problema i bolesti. Srećom, postoji nekoliko metoda za regulaciju i iskorjenjivanje ovog mirisa, uz pravilnu osobnu higijenu, dovoljnu prehranu i redovito kupanje.














