Održati brak i porodicu u današnje vrijeme postaje sve veći izazov a jedan od glavnih razloga za raspad svega je prevara jednog od supružnika. Danas vam donosimo ispovijest jedne žene.
Posvetila je više od 25 godina svom suprugu, imali su djecu, iskusili su razne životne izazove i vjerovali su da se sve što se trebalo dogoditi već dogodilo. Vjerovala je da nema dovoljno mjesta za slučajnost ili za osjećaje koji nadilaze tlo pod njezinim nogama. A onda se dogodio događaj koji nije željela niti planirala. U svakodnevnom sivilu života, kao i u svakodnevnoj rutini obitelji, pokrenula se emocija koju je gotovo odbacila.
Počelo je bez ikakve vidljive prijetnje ili opasnosti, susjeda u blizini koja je pomagala u kućanskim poslovima, poput nošenja vrećica s namirnicama, uvijek je imala ugodan osmijeh. Isti taj susjed povisio je temperaturu tamo gdje se prethodno slegnuo led. Prvo bi popili kavu. Zatim bi popili još jednu.
Poruke su u početku bile blažene, ali su ubrzo postale značajnije. Smijeh, pogled i dodir bili su prisutni – mali detalji koje je previdjela da postoje u njezinom svakodnevnom postojanju sa suprugom. I dogodilo se. Ono što nije mogla ni zamisliti, a kamoli priznati – zaljubila se. Ne kao ludilo mladenačkog zanosa, već kao primanje pažnje, riječi i osjećaj da je promatrana, zapažena.
- I odbila se ispričati. Shvatila je da je pogriješila. Nije pokušala objasniti svoje postupke, već je propustila i očekivati da će njezin suprug saznati za nešto što ju je potpuno paraliziralo. Jednog dana, dok je sjedila sa susjedom, primila je poruku koja je na njih imala značajan utjecaj: “Niste isključili Bluetooth.” U tom točno trenutku prestala se ukočiti. Pogledala je telefon i shvatila da je slušalica ostala nekorištena. Njezin suprug, koji je vozio kamion ispred kuće, čuo je sve.
Svaki šapat, svaki uzdah i svaki znak izdaje. Zatim nije bilo vike, nije bilo akcije. Samo mirno. Samo poruka: “Kad prođeš, vrati se svojim stvarima.” U tom trenutku, cijeli joj se svijet srušio. Bila je terorizirana. Nije znala kako odgovoriti, što izraziti i koga potražiti. Nije razgovarao s djecom. Daleki susjed izmicao joj je iz života kao da je nikada nije posjetio. Sada rijetko pomaže s biciklom.
Sve je izgubljeno – nježnost, osmijeh, fokus i spokoj. A ona? Ostala je sama. Bez glasa, bez kazne, samo najteže misli. Sada su tu. Nemojte vikati. Nemojte se žaliti. Jednostavno ide u krevet bez riječi, tijekom noći, jer osjeća da je izgubila ono što je imala i nije sigurna kako to cijeniti. Imala je muškarca koji ju je obožavao na taj način, bez riječi, bez potrebe da to svakodnevno pokazuje. Nije je morao stjerati u kut niti razgovarati s njom. Jednostavno je otišao, dopuštajući vatri da je proguta bez riječi.
Danas živi sama. Djeca će je posjećivati, pružati joj pomoć, ali noći su neplodne. Nema fizičkog kontakta, nema emocionalne intimnosti. Samo prepričava. Najveća šteta za nju je što njen muž nije izrazio nikakav bijes, umjesto toga, otišao je bez ikakve tuge. Ta šutnja je najveća kazna koju je mogla primiti. Jer nije napustila ljubav zato što ju je napustila, već zato što ju je izdala. Sada, svaki dan, on nosi tišinu sa sobom kao teret kojeg se ne može riješiti. Priča ove žene pokazuje štetne učinke emocionalne odsutnosti i redovitosti u vezi.
I kako pažnja, jednostavan pogled ili lijepa riječ mogu ponovno probuditi čežnju koja je godinama bila uspavana. Međutim, to je ujedno i upozorenje da trenuci neuspjeha mogu nadjačati godine vjere. Danas prepoznaje da se nije radilo o romantičnoj ljubavi, već o bijegu od samoće. Prepoznaje to, to je najbolnije iskustvo kada izgubite nekoga do koga vam je stalo i ne želite to nikome priznati. Samo pustite. Dopustite si da to sami otkrijete.
